Dominat

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Dominat je moderni naziv za autokratski oblik vladavine koji je ustanovljen u Rimskom carstvu nakon krize 3. vijeka i koji je trajao sve do pada Rimskog carstva.

Naziv "dominat" izveden je od latinske riječi ('dominus = "gospodar"), koja se prvobitno vezivala prije svega za odnos roba i njegovog vlasnika. Taj naziv je pejorativno korišten za neke careve počev od Julijevaca-Klaudijevaca, ali nije bio zvanična titula, a neki su ga carevi, npr. Tiberije, iskreno prezirali. Pod Dioklecijanom, međutim, ta titula je postala posve uobičajena, pa se ovaj car i smatra osnivačem dominata kao sistema državne uprave.

Prva faza uređenja carske vlasti, poznata pod imenom "principat", koju je karakterisalo formalno postojanje svih ranijih republikanskih ustavnih institucija i običaja, završila se s krizom 3. vijeka (235–284). Ta je kriza okončana Dioklecijanovim stupanjem na prijesto. Dioklecijan je ulogu i položaj rimskog cara izmjestio iz formalne strukture starih republikanskih ustanova koja je postojala tokom prva tri vijeka carstva i uveo nov sistem vladavine četvorice, tzv. tetrarhiju. On je također odbacio titulu princepsa (princeps) i usvojio otvoreno monarhijski nastup prema državnim činovnicima i svim svojim podanicima.

Možda je značajnije od same titule bilo usvajanje božanskog statusa cara s pratećim nazivom "božanski" (divus). Deifikacija je prvobitno bila posthumna počast koju je preminulom caru dodjeljivao rimski senat, ali je kasnije sam car počeo sebi još za života davati zvanje "božanski", a često i članovima svoje porodice.

Historičari kasne antike, međutim, negiraju da je prelaz sa principata na dominat predstavljao neki oštri rez u historiji Rimskog carstva. Oni smatraju da se zapravo radilo o postepenoj transformaciji u okviru koje Dioklecijanove reforme, premda značajne, predstavljaju samo jedan od elemenata u toj prelaznoj fazi.